Razlike nijesu kazne, u razlikama je naša sličnost
Razlike ne postoje u stvarnosti, već samo u našim glavama. Stvaramo ih nečitanjem, neradom na sebi, neuloženim trudom i besciljni m lutanjem kroz život. Tako u našoj glavi nastaje dosta praznog prostora koji najčešće biva ispunjen stereotipima, ograničenošću i predrasudama. Zar nijesmo svi mi rođeni isti? Sa istim pravima i sa istim potrebama? Zar nijesmo svi mi tako različiti, a opet tako slični? Da li smo mi birali svoju boju kože, porodicu, sudbinu, religiju, invaliditet ili seksualnu orijentaciju? Da li smo? Naravno da nijesmo. U vašim glavama to nas razdvaja, a u našim srcima te razlike bi trebale da nas spajaju. Nije lako cijeli život živjeti u stidu i pod maskom. Pod maskom zahvaljujući kojoj smo svi mi prihvaćeni u društvu, a neprihvaćeni od strane sebe samih. Pod tom maskom život jeste donekle ljepši, ali je teži. Teže dišemo i u tom bolu nam prođe život. Prođe ono sve što zaista jesmo. Umjesto toga bola, mogli smo osjetiti sreću, prihvaćenost, slobodu i posebnost, ali vi ...