Mir, razumijevanje, tolerancija

Život je poput nemirnog mora, gdje čovjek stalno traga za svojom mirnom lukom. Nekada vapaj nadjača čovjeka. U svom strahu izgubi sebe.  Ali, poslije svih oluja, ugleda svjetlost. Svjetlost koja je mir i spasenje. Svojom molitvom prebrodio je iskušenja.

Izgubljen, razočaran, ponovo je osjetio tračak nade. Neko je čuo njegovu iskrenu molitvu. I kada smo u beznađu, i kada su sve lađe potonule, neko to gore sve vidi i čuje. Kao spas i izlaz iz životnog vrtloga, Bog nam šalje dobre ljude. Ljude, koji nas razoružaju svojom dobrotom. Čija je riječ poput melema, koja zaliječi sve rane. I one najdublje. One koje su u srcu. Sa njima smo naučili šta znači mir. I šta znači tolerancija. Da je sasvim u redu biti drugačiji. Možemo pričati sa svima, ali, bićemo najsrećniji kada pronadjemo nekoga, ko će slušati naša ćutanja. Svi griješimo, ali samo ljudi opraštaju. Opraštaju oni, koji su čistog srca i duše, koji su spoznali istinsku vjeru.

Bez obzira na sva materijalna bogatstva, ako izgubimo mir, izgubili smo sebe. Izgubili smo sve.  Rat, znano ljudsko ludilo, donio je sa sobom nemir, a odnio nevine ljudske živote. Zar je moguće da u jednom ratu postoji pobjednik, ako se ugasio makar jedan mladi život. A ugasili su se milioni. Neko  je želio postati ljekar, pijanista, advokat. Neko je želio svoj skromni dom, porodicu i crvene ruže u dvorištu. Ali, nekome je to sve smetalo. Nekome je smetao MIR.

Zato, borimo se kao pojedinci. Pokažimo svijetu da je mir u njemu sve. A sve je u miru. Pokažimo ljubav, razumijavnje i toleranciju. Ne dozvolimo biti nečije marionete. Rečenica: ,,Izvršavao sam nečija naređenja" nije vratila nijedan život.

Nikoleta Ivanović