Mir, razumijevanje, tolerancija

               Čudna smo mi bića, ljudi. Ponosni što dan za danom živimo u svijetu zagađenom mržnjom, netolerancijom, ratom i tako sve do onog dana kada ćemo naša rđava posla ostaviti dalekim nekim pokolenjima. Naša istina izgradjena je na temeljima laži, propadanja i stradanja.

            No, uprkos tome što nas ta istina svakodnevno proganja i zasigurno postaje dio našeg bića, ne činimo ništa da joj se odupremo. Nastavljamo da se hranimo mržnjom i podjelama. Slijepo pratimo svako naređenje naših vlasnika, u čijim rukama smo samo marionete. Okovani smo strahom a iznad nas je tmurno, gvozdeno nebo koje nas sve više tišti i sputava.

            Tako bespomoćni i slomljeni, utjehu tražimo na različitim mjestima i odlažemo ono što nas čeka. Ono što nam je obećano, put do slobode. Taj put znači lomljenje lanaca i uzdizanje iznad tog gvozdenog neba gdje nas čeka nedosanjani san. U tom snu vladaju mir i sloga. Tamo duvaju neki vjetrovi drugačiji od onih na koje smo navikli. Donose miris promjene i blistave budućnosti.

            Ne gubimo nadu. Trnovita staza kojom sada koračamo je samo jedna od stepenica ka miru i slozi. Ovo je samo prolazna era pohlepe onih koji su ljudima oteli moć. Zajedno možemo izgraditi svijet u kojem nećemo biti robovi mašina i robota. Snaga ljudskog duha ponovo će odjekivati šumama i planinama. Neće biti mržnje i netolerancije.

            Zato hajde da se danas okrenemo miru, razumijemo jedni druge, prihvatimo razlike i naučimo da nas baš one čine ljudima. Svako od nas je jedinstven jer nismo mi roboti sa unaprijed programiranim umom i metalnim srcima. Naša snaga ogleda se u tome da imamo jedinstven dar da ovaj život i svijet učinimo divnom avanturom. Hajde da vratimo svoju snagu. Hajde da se ujedinimo.

Teodora Marković



Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Mir, razumijevanje, tolerancija

Слика
      Mir, razumijevanje i tolerancija su nama poznati pojmovi, ali da li smo zaista sigurni da znamo njihovo pravo značenje.      Poznata mi je izreka francuskog pisca Stendhala: ,,Dovoljno sam živio da bih vidio kako razlike među ljudima stvaraju mržnju." Živimo u svijetu koji je preplavljen raznim standardima koji su sve, samo ne racionalni. Kada uključimo televizor, sve što čujemo su informacije o: raspravama, podjelama, ratovima i kojekakvim glupostima, zbog kojih iz straha prema nepoznatom preziremo različitost i sve ono što nije po našim standardima.       Imam ,,porodičnu" drugaricu, čija je majka, kao i moja, iz Republike Srpske, dok je njen otac iz Izraela. Govorim vam ovo jer želim da čujete veoma interesantnu priču koja ima veze upravo sa time. Kao što sam već rekla, njeni roditelji dolaze iz različitih krajeva, a samim tim su i različitih vjera. Jednog dana je u školi došlo do situacije u kojoj je došlo do podjele učenika. U...
Прикажи све

Razlike nijesu kazne, u razlikama je naša sličnost

Razlike ne postoje u stvarnosti, već samo u našim glavama. Stvaramo ih nečitanjem, neradom na sebi, neuloženim trudom i besciljni m lutanjem kroz život. Tako u našoj glavi nastaje dosta praznog prostora koji najčešće biva ispunjen stereotipima, ograničenošću i predrasudama. Zar nijesmo svi mi rođeni isti? Sa istim pravima i sa istim potrebama? Zar nijesmo svi mi tako različiti, a opet tako slični? Da li smo mi birali svoju boju kože, porodicu, sudbinu, religiju, invaliditet ili seksualnu orijentaciju? Da li smo? Naravno da nijesmo. U vašim glavama to nas razdvaja, a u našim srcima te razlike bi trebale da nas spajaju. Nije lako cijeli život živjeti u stidu i pod maskom. Pod maskom zahvaljujući kojoj smo svi mi prihvaćeni u društvu, a neprihvaćeni od strane sebe samih. Pod tom maskom život jeste donekle ljepši, ali je teži. Teže dišemo i u tom bolu nam prođe život. Prođe ono sve što zaista jesmo. Umjesto toga bola, mogli smo osjetiti sreću, prihvaćenost, slobodu i posebnost, ali vi ...
Прикажи све

Mir, razumijevanje, tolerancija

Слика
Život je poput nemirnog mora, gdje čovjek stalno traga za svojom mirnom lukom. Nekada vapaj nadjača čovjeka. U svom strahu izgubi sebe.  Ali, poslije svih oluja, ugleda svjetlost. Svjetlost koja je mir i spasenje. Svojom molitvom prebrodio je iskušenja. Izgubljen, razočaran, ponovo je osjetio tračak nade. Neko je čuo njegovu iskrenu molitvu. I kada smo u beznađu, i kada su sve lađe potonule, neko to gore sve vidi i čuje. Kao spas i izlaz iz životnog vrtloga, Bog nam šalje dobre ljude. Ljude, koji nas razoružaju svojom dobrotom. Čija je riječ poput melema, koja zaliječi sve rane. I one najdublje. One koje su u srcu. Sa njima smo naučili šta znači mir. I šta znači tolerancija. Da je sasvim u redu biti drugačiji. Možemo pričati sa svima, ali, bićemo najsrećniji kada pronadjemo nekoga, ko će slušati naša ćutanja. Svi griješimo, ali samo ljudi opraštaju. Opraštaju oni, koji su čistog srca i duše, koji su spoznali istinsku vjeru. Bez obzira na sva materijalna bogatstva, ako izgubimo mir,...
Прикажи све